| Index 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 [68] 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 |
|
[68.1] Nun. Tako Mi kalema i onoga što oni pišu, [68.2] ti nisi, milošću Gospodara svoga, lud; [68.3] ti ćeš, sigurno, nagradu neprekidnu dobiti [68.4] jer ti si, zaista, najljepše ćudi [68.5] i ti ćeš vidjeti, a i oni će vidjeti, [68.6] ko je od vas lud. [68.7] Gospodar tvoj dobro zna onoga koji je s puta Njegova skrenuo i on dobro zna one koji su na Pravome putu, [68.8] zato ne slušaj one koji neće da vjeruju, [68.9] oni bi jedva dočekali da ti popustiš, pa bi i oni popustili, [68.10] i ne slušaj nijednog krivokletnika, prezrena, [68.11] klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi, [68.12] škrca, nasilnika, velikog grješnika, [68.13] surova i, osim toga, u tuđe pleme uljeza, [68.14] samo zato što je bogat i što ima mnogo sinova, [68.15] koji govori, kad mu se ajeti Naši kazuju: "To su samo naroda drevnih priče!" [68.16] Na nos ćemo Mi njemu biljeg utisnuti! [68.17] Mi smo ih na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se zakleli da će je, sigurno, rano izjutra obrati [68.18] a nisu rekli: "Ako Bog da!" [68.19] I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća [68.20] i ona osvanu opustošena. [68.21] A u zoru oni su jedni druge dozivali: [68.22] "Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!" [68.23] I oni krenuše tiho razgovarajući: [68.24] "Neka vam danas u nju nikako nijedan siromah ne ulazi!" [68.25] I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti, [68.26] a kad je ugledaše, povikaše: "Mi smo zalutali; [68.27] ali ne, ne - svega smo lišeni!" [68.28] Ponajbolji između njih reče: "Nisam li vam ja govorio da je trebalo na Allaha misliti!" [68.29] "Hvaljen neka je Gospodar naš!" - "mi smo, uistinu, nepravedni bili!" [68.30] I onda počeše jedni druge koriti. [68.31] "Teško nama!" - govorili su - "mi smo, zaista, obijesni bili; [68.32] Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!" [68.33] Eto takva je bila kazna, a na onome je svijetu je, nek znaju, kazna još veća! [68.34] Za one koji se budu bojali Allaha biće, zaista, dženneti uživanja u Gospodara njihova - [68.35] zar ćemo muslimane sa nevjernicima izjednačiti?! [68.36] Šta vam je, kako rasuđujete? [68.37] Imate li vi Knjigu, pa u njoj čitate [68.38] da ćete imati ono što vi izaberete? [68.39] Ili, zar smo vam se zakleli zakletvama koje će do Sudnjeg dana vrijediti da ćete ono što vi odredite imati? [68.40] Upitaj ih ko je od njih jamac za to. [68.41] Ili, imaju li oni druge jamce? Pa neka jamce svoje dovedu, ako govore istinu. [68.42] Na Dan kada bude nepodnošljivo i kada budu pozvani da licem na tle padnu pa ne budu mogli, [68.43] oborenih pogleda i sasvim poniženi biće nevjernici - a bili su pozivani da licem na tle padaju dok su živi i zdravi bili. [68.44] Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno odakle se i ne nadaju patnji približavati [68.45] i vremena im davati, jer je obmana Moja, zaista, jaka! [68.46] Tražiš li ti od njih nagradu, pa su nametom opterećeni? [68.47] Ili je u njih iskonska knjiga, pa prepisuju? [68.48] Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Zunnun koji je u ogorčenju zavapio. [68.49] I da ga nije stigla Allahova milost, na pusto mjesto bi izbačen bio* i prijekor bi zaslužio, [68.50] ali, Gospodar njegov ga je odabrao i učinio ga jednim od onih koji su dobri. [68.51] Skoro da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur’an slušaju, govoreći: "On je, uistinu, luda!" [68.52] A Kur’an je svijetu cijelome opomena! |